Obzirom da još uvijek prazni i razočarani donosimo Vam osvrt na Odluku naše igračice, trenerice i članice Kluba:
Najbolji savjet koji sam naučila u dosadašnjem životu je: „Ne reagiraj vruće glave. Razmisli, shvati i odgovori.“ No na ovo nema odgovora. Kada sam jučer zaprimila odluku Hrvatskog rukometnog saveza mala je riječ, prazno. Rekla sam sama sebi: „Zatvori mail, otvori ponovno došlo je do pogreške.“ Nažalost to nije bila pogreška. Razočaranje, tuga i upitnici od kojeg je najteži bio kako ovu informaciju priopćiti djeci, svojim suigračicama, trenerima, roditeljima, navijačima i svima ostalima koji su živjeli zajedno za Klub. Jedino s čime se Gospodo članovi Upravnog odbora HRS mogu složiti je važnost zdravlja. Ništa nije vrijednije od zdravlja. Niti medalja, niti 1. mjesto na tablici, niti završnice Državnih prvenstava, ali ZAŠTO ste izbrisali sezonu? ZAŠTO ste dozvolili da sav trud, zalaganje, borba, uspjeh, tuga, ljubav, strast, ljutnja čak i strah nestanu? ZAŠTO ste umanjili vrijednost svih nas koji smo težili kvalitetnom rastu i razvoju od onih najmlađih pa sve do najstarijih? ZAŠTO ste umanjili vrijednost rukometašica i rukometaša za ostvarivanjem dodatnih bodova kod upisa u srednje škole i fakultete? ZAŠTO ste nam oduzeli dostojanstvo koje gradimo na lokalnoj razini sa našim ostalim prijateljima sporta? ZAŠTO ste nam oduzeli pravo natječaja za najbolje u godini 2019. kada naše natjecanje tada nije ni postojalo (tako vi kažete)? ZAŠTO ste onemogućili rukometašicama i rukometašima prava dobivanja stipendije za godinu 2019? I ono što je najvažnije: ZAŠTO ste dozvolili suze na dječjim licima, jer oni su naša budućnost? GOSPODO DRAGA neka natjecanja završe. Neka ne bude proglašenje pobjednika iako su neka natjecanja u POTPUNOSTI završila. Neka ne bude ispadanja iz liga, prelazaka u viši rang. Nemojte nam vratiti niti jedan novac. Ali vi kao krovna organizacija nemojte nas šutnuti nogom kao da nas nije ni bilo. Sezona samo što nije završila. Klubovi su se rukama i nogama borili da bi omogućili da svaka utakmica bude organizirana na vrhunskom nivou. Ma brinuli su o najmanjem detalju i vi to dobro znate. Nemojte nas obrisati kao da nismo postojali. Koliko god pisala i borila se, mi maleni ljudi u cjelokupnom čudesu velikana ne ćemo se ni čuti. Ali obećajem Vam sljedeće. Ono što mi maleni ljudi imamo a vi nemate su USPOMENE. Njih nam nikada ne ćete uzeti. Bogatstvo je imati tako nešto jer njih nosite bilo gdje da idete, one ne mogu propasti, ne mogu se potrošiti, niti se mogu ukrasti. Zato svi vi koji ste tužni, razočarani dignite glavu visoko i budite ponosni na SVAKU USPOMENU U SEZONI 2019./20. Ja sam ponosna na svoj Klub a taj Klub se zove RUKOMETNI KLUB ZELINA.